"Kako je mikrobit povezan sa kritičkim razmišljanjem i rešavanjem problema?" pitanje je koje Marjan često dobija prilikom treninga koje drži u okviru programa „Škole za 21. vek “. Program je osmislio British Council, a podržala ga je vlada Velike Britanije. Pilot faza izvedena je 2017. i 2018. godine zajedno sa nekolicinom odabranih škola na Zapadnom Balkanu, a nakon odličnih povratnih informacija i rezultata škola, nastavnika i učenika, program je pokrenut u martu 2019. godine. Više od 18.000 nastavnika iz 4.500 škola u Srbiji , Crnoj Gori, Bosni, Severnoj Makedoniji, Albaniji i Kosovu obučavaće se do maja 2021. godine. Osnovnim školama u regionu biće dodeljeno gotovo 110.000 mikrobit uređaja za rad i primenu u nastavi.
0 Comments
Pojam virtuelne realnosti za većinu nas će biti asocijacija za nešto apstraktno, nedokučivo, daleko. Tehnologija koju smo viđali u SF filmovima, možda na nekim sajmovima vrhunske tehnologije, nešto prilično skupo, svakako ne nešto što nam je lako dostupno, nešto praktično što nam može biti stalno pri ruci. Svakako ne nešto što je napravljeno od kartonske kutije, čičak trake, i jednog para sočiva, nešto što možete da sastavite za par minuta u svojoj sobi. A upravo od toga je napravljen Guglov set za virtuelnu realnost, vrsta 3D naočara koje nose naziv Google Cardboard (Guglov karton/ Guglova kartonska kutija). Ideja virtuelne stvarnosti svakako nije nova, ali ideja o njenoj praktičnoj primeni u obrazovanju svakako jeste, makar kada pričamo o obrazovanju u našoj zemlji i okruženju.
U tehničkom smislu, Virtuelna realnost (VR) je trodimenzionalno digitalno grafičko okruženje koje simulira prisustvo na određenom mestu u realnom vremenu. Dakle, to je neka vrsta kompjuterski generisanog maštanja koje postaje sve realnije sa razvojem tehnologije. Sam koncept VR-a je začet još kasnih 60-ih i početkom 70-ih godina prošlog veka, ali je put do same realizacije trajao decenijama, dok razvoj tehnologije nije odgovorio njegovim zahtevima. Prve su iza ovog koncepta stale kompanije koje se bave pravljenjem igara (Sega, Nintendo). Njihovi pionirski VR setovi iz 90-ih godina nisu doživeli uspeh. Naprotiv, rezolucija je bila loša, pokret i ugao gledanja često nesinhronizovani, pa je upotreba tih setova izazivala mučninu i zdravstvene probleme. Današnja tehnologija je prevazišla te probleme, pa možemo reći da se tek sada zapravo nalazimo na početku VR epohe. Informaciono-komunikaciona tehnologija (IKT) prožima sve sfere ljudskog delovanja, suštinski menja mnoge mikrosredine iz našeg okruženja, a time i način na koji živimo, radimo i razmišljamo. U takvim okolnostima, digitalne kompetencije postaju preduslov kvalitetnog funkcionisanja u savremenom društvu i iz osnova menjaju sam pojam „pismenosti“. Ipak, čini se, digitalne tehnologije najsporije prodiru u sferu obrazovanja, a školski sistem i kurikulum ne prate trendove i potrebe savremenog društva, time uskraćujući sebi benefite koji iz toga mogu da slede. "Ako biste hirurga koji je je živeo pre 100-150 godina uveli u današnju operacionu salu, on ne bi znao ni gde je, a kamo šta da radi. Ako biste nastavnika koji je živeo pre 100-150 godina uveli u današnju učionicu, on bi uzeo kredu i počeo da predaje!"* Da li ovo znači da je u obrazovanju (još odavno) dostignut ideal savršenstva, ili da se promene teško i sporo „primaju“? Složićemo se, daleko smo od savršenstva!
Mark Prenski (Marc Prensky), američki pisac, teoretičar i autor mnogih knjiga o obrazovanju na početku svog čuvenog rada „Na horizontu“ još 2001. godine primećuje da su se „naši učenici drastično promenili. Današnji učenici nisu više one osobe za koje je naš obrazovni sistem osmišljen“. Vremena se menjaju, a sa njima i ljudi, učenici, potrebna znanja i veštine. Naše škole ostaju zaglavljene u 20. veku, dok naši učenici uveliko hrle u 21. vek. Mi u današnjici imamo obrazovanje jučerašnjice, za decu sutrašnjice! Kako da ovo promenimo? Kako da uhvatimo korak sa vremenom, ali i sa našim učenicima i pružimo im adekvatno obrazovanje koje će ih pripremiti za svet kakav ih sutra očekuje? Svakako NE držeći se ustaljenih navika, uživajući u udobnosti rutine i oslanjajući se na sopstvene „pred-digitalne“ instinkte. |
Aut(h)orMoji autorski tekstovi koje sam pisao i objavljivao na raznim blogovima ili u časopisima, na temu obrazovanja. Arhiva
May 2020
Categorije |